Nova Varoš
Opština Nova Varoš je opština u Zlatiborskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu
stanovništva iz 2011. godine opština ima 16.638 stanovnika, raspoređenih u 32 naselja,
organizovana u 13 mesnih zajednica.
Geografija
Nova Varoš je izrazito brdsko-planinsko područje, nalazi se na magistralnom putu M-21,
koji povezuje Beograd sa crnogorskim primorjem.
Demografija
Po popisu stanovništva iz 2011. godine, opština Nova Varoš ima 16.638 stanovnika.
Etnički sastav prema popisu iz 2011. godine: Srbi 14.899 (89,54%), Bošnjaci 788
(4,73%), Muslimani 526 (3,16%) i ostali 425 (2,55%)
Sela i naselja
Akmačići, Amzići, Bistrica, Božetići, Brdo, Bukovik, Burađa, Vilovi, Vraneša, Gornja Bela
Reka, Gornje Trudovo (do 1959. godine Jasenovačko Trudovo), Debelja, Donja Bela
Reka, Draglica, Draževići, Drmanovići, Jasenovo, Komarani, Kućani, Ljepojevići, Miševići,
Negbina, Ojkovica, Radijevići, Radoinja, Rasnica (zaselak Draglice), Rutoši, Seništa,
Tisovica, Trudovo (od 2007. godine Trulovo), Čelice i Štitkovo (formirano novo naselje
2007. godine Tikva od dela naselja).
Geografske odlike
Nova Varoš je smeštena na sredini magistralnog puta Beograd-Bar, na nadmorskoj
visini od 1.000 m. Nad njom se izdiže planina Zlatar, duga 22 km i široka 12 km, sa
najvišim vrhom od 1.627 m (Golo brdo). Sama novovaroška opština obuhvata površinu
od 584 km².
Nova Varoš je izrazito brdsko-planinsko područje. Najniža nadmorska visina je na obali
Lima, 436m, a najviša na Zlataru.
Sa susednim opštinama povezana je regionalnim putevima. Centri mesnih zajednica
delimično su povezani asfaltnim putevima sa središtem opštine, dok je putna mreža
unutar mesnih zajednica nerazvijena. Pruga Beograd-Bar je od grada udaljena 15 km.
Nova Varoš ima umerenu planinsku klimu, doziranu strujanjima vetra sa primorja, što
vazduh čini izuzetno kvalitetnim.
Kod naselja Kokin Brod, 11 kilometara severno od Nove Varoši ka Čajetini, podignuta je
nasipna brana (hidrocentrala) i tako je u dolini Uvca stvoreno Zlatarsko jezero (ili
jezero Kokin Brod), dugačko 30 kilometara, sa akumulacijom od preko 400 miliona
kubnih metara vode.
Struju uvačkog elektro-sistema nazvan „Limske hidroelektrane“ proizvode
hidrocentrale „Uvac“, „Kokin Brod“, „Bistrica“ i „Potpeć“, tako da proizvedu godišnje oko
800 miliona kilovat-časova električne energije. U opštini posluje oko 100 preduzeća i
450 radnji, a zaposleno je 5.500 stanovnika.
Poljoprivredu karakteriše razvijeno stočarstvo, proizvodnja mlečnih proizvoda, od kojih
je najpoznatiji čuveni zlatarski sir. Značajni poljoprivredni potencijali postoje u razvoju
voćarstva, pčelarstva i otkupu i preradi šumskih plodova. Poljoprivrednu površinu čini
57,10% ukupne površine opštine, a šumskom zemljištu pripada 33,85%.
Za razvoj turizma u Novoj Varoši i njenoj okolini postoje dobri preduslovi, koji se
ogledaju u lepotama i drugim prirodnim vrednostima planine Zlatar i akumulacionih
jezera.
Jedna od izuzetnih prirodnih retkosti je beloglavi sup, čije je stanište u kanjonu reke
Uvac.
Kulturno-istorijske spomenike predstavljaju: crkve-brvnare po selima, zgrada stare
škole u Radoinji, crkva i džamija u Novoj Varoši i drugi belezi i znamenja. Oni svedoče o
životu ljudi ovog kraja kroz vekove i o prisustvu Kelta, Rimljana, Slovena i drugih
naroda na ovim prostorima.
Ovde se nalazi OŠ „Živko Ljujić“ Nova Varoš. Postoji Zavičajni muzej u Novoj Varoši
otvoren 2012. godine.
Istorija
Nova Varoš je nastala sredinom 16. veka. Vezuje se za ime Skender-paše Đenovljanina.
Kad je Skender-paša, putujući iz Bosne za Carigrad (1530), zastao sa pratnjom na
zaravni u podnožju planine Zlatar i oduševljen lepotama ovog šumovitog predela i
opojnim mirisom borovine, naredio je pri polasku da se tu podigne kasaba. Ubrzo je
niklo naselja na mestu današnje Nove Varoši. Nazvano je Skender-pašina Palanka. Kad je
naraslo do blizu 2.000 kuća, „buknu požar i sprži palaku do temelja“ (Evlija Čelebija).
Većina stanovnika je ostala tu i podigla novu kasabu koju nazvaše Jeni Kasaba, što na
srpskom znači Nova Varoš.
Sve življa trgovina stokom i njenim proizvodima, učinila je da se varoš, na raskrsnici
važnih puteva, brzo razvijala. Administrativno, od 1776, bila je u sastavu novopazarskog
sandžaka. Sredinom 19. veka Nova Varoš, prema zapisima ruskog konzula i putopisca
Aleksandra Giljferdinga, imala je oko 300 kuća i oko 1.200 stanovnika, „što je bila
realnija procena od one koju je izneo Elvija Čelebija, koji je inače sklon preterivanju,
naveo da u Novoj Varoši ima čak. 2.000 kuća“.
Početkom 19. veka (1809), grad su od Turaka oslobodili Karađorđevi ustanici. ali su ga
istovremeno greškom i zapalili. Odlaskom Karađorđevih ustanika, Novu Varoš je, bežeći
od turske odmazde, napustio veliki broj srpskog življa, iselivši se u Srbiju.
Posle više okršaja u Prvom i Drugom srpskom, a zatim i u Nevesinjskom ustanku 1875.
godine (velika borba u susednom selu Radoinji), narod ovog kraja oslobodio se turskog
ropstva pobedom u Prvom balkanskom ratu 1912. godine. Nova Varoš je tada imala 450
kuća i 2.909 stanovnika.
U vremenu od 1865. do 1902. godine, Nova Varoš je pripadala Novopazarskom
sandžaku, a potom je od 1902. do 1912. godine bila u sastavu posebnog Sjeničkog
sandžaka. Na početku Prvog balkanskog rata u jesen 1912. godine, Novu Varoš je
oslobodila vojska Kraljevine Srbije.
I u Prvom svetskom ratu novovaroški kraj dao je veliki doprinos pobedi protiv
centralnih sila Austrougarske i Nemačke, a na Solunskom frontu i protiv Bugarske.
Njihov zemljak, proslavljeni vojvoda Petar Bojović, rodom iz sela Miševići ispod planine
Zlatar, komandovao je srpskom Prvom armijom.
Sokolsko društvo je osnovano 1924. kao prvo u bivšem Novopazarskom Sandžaku,
sokolski dom je građen 1930-tih.
Nova Varoš nije ostala po strani i u Narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945. Narod
ovog kraja svrstao se u velikom broju u jedinice Narodnooslobodilačke vojske, u
Zlatiborsku četu odnosno Treću proletersku sandžačku udarnu brigadu, a sama Nova
Varoš je više od 70 puta bila čas okupirana, a čas ponovo oslobađana. Konačno je
oslobođena 4. decembra 1944.
Zlatar
Planina Zlatar nalazi se na četiri kilometra udaljenosti od Nove Varoši, u pravcu Sjenice.
Prostire se između reka Lima, Uvca, Mileševke i Bistrice, u dužini od 22 i širini od 12
kilometara.
Prosečna nadmorska visina planine je 1.230 metara a najviši vrh Golo brdo je na 1.627
metara nadmorske visine. Po autentičnim prirodnim odlikama, morfologiji, klimi i
bogatom biljnom pokrivaču, svrstava se u značajne turističke regije, sa izuzetnim
potencijalima za razvoj sportsko-rekreativnog, izletničkog, zdravstvenog, seoskog,
lovnog, kongresnog i drugih oblika turizma.
Zlatar spada u grupu planina srednje visine s tim što najveći procenat njegove površine
leži u granicama između 1.200 i 1.400 metara. Visinski, klimatski i pejzažno sličan je
Goliji, Javoru i Tari. Zahvaljujući izuzetnom spoju mediteranske i planinske klime,
najvećem broju sunčanih dana u Srbiji (285), izuzetno očuvanoj prirodnoj sredini,
velikom broju lekovitih trava i drugim pogodnostima.
Zlatarsko jezero
Zlatarsko jezero je veštačko jezero podignuto na reci Uvac, u neposrednoj blizini Nove
Varoši. Nalazi se između planina Zlatara na jugozapadu i Murtenice na severoistoku, na
880 metara nadmorske visine. Dužina jezera je oko 21 kilometar, a najveća dubina 75
metara.
Radoinjsko jezero
Nizvodno od Zlatarskog jezera, na 810 metara nadmorske visine na reci Uvac, nalazi se
Radoinjsko jezero. Jezero je nastalo pregrađivanjem reke Uvac 43 kilometra nizvodno
od Zlatarskog jezera i uzvodno od ušća u Lim. Brana od kamenog nabačaja i betona
kojom je pregrađen Uvac dugačka je 150, a visoka 40 metara.